Пређи на главни садржај

LEUKOCITOZA


Leukocitoza je abnormalnost laboratorijskog nalaza koja se često nalazi. 

Nije dovoljno samo uočiti postojanje leukocitoze. Hematolog bi trebao utvrditi koja vrsta leukocita je umnožena.

U bele krvne stanice (leukocite) spadaju neutrofili, monociti, limfociti, eozinofili i bazofili.

Povećanje bilo koje od ovih vrsta stanica može izazvati leukocitozu.

Leukocitoza se definiše kao broj leukocita >11 × 109/L (11.000/mm3).

Za određivanje vrste leukocita koja postoji u povećanom broju, hematolog treba ispitati diferencijalnu krvnu sliku, kojom će utvrditi procenat svake od vrsta leukocita. Ovi procenti se utvrđuju ili automatskim elektronskim brojačem ili neposrednim pregledom razmaza periferne krvi.

Normalna diferencijalna krvna slika prikazana je u sledećoj tabeli.

Vrsta leukocita

Procenat[1]
Polimorfonuklearni neutrofili
45–65
Nesegmentirani neutrofili
0–5
Limfociti
15–40
Monociti
2–8
Eozinofili
0–5
Bazofili
0–3

Prema nalazu difrencijalne slike leukocita hematolog može leukocitozu podeliti na:
  • Neutrofiliju,
  • Limfocitozu,
  • Eozinofiliju,
  • Bazofiliju,
  • Monocitozu.
Najčešći uzrok leukocitoze je neutrofilija. 

Međutim, druge vrste leukocita (eozinofili, bazofili, monociti, limfociti) mogu takođe biti povišeni u tolikoj meri da izazovu leukocitozu.



[1] Raspon normalnih vrijednosti za leukocite može se razlikovati od laboratorija do laboratorija, no u pravilu je 3,5–10,5 × 109/L.

Коментари

Популарни постови са овог блога

MOJA PRIČA

Na samom početku da Vam se predstavim: Ja sam Ružica Olah imam 39 godina u momentu pisanja ovog članka i živim u Odžacima. Ja , pre bolesti, 2000.godina Sa nepunih 27 godina dijagnostifikovana mi je Mijelofibroza. Mijelofibroza je opasni poremećaj koštane srži. To je stanje kod koga dolazi do prekida normalne proizvodnje krvnih ćelija, a koje prouzrokuje stvaranje brojnih ožiljaka na koštanoj srži što dalje rezultira anemijom, umorom, slabošću, a ponekad i uvećanjem jetre i slezine.  Mijelofibroza je zaprvo jako redak oblik hronične leukemije. Pripada grupi mijeloproliferativnih poremećaja. Neki slučajevi mijelofibroze godinama ne daju nikakve znakove i simptome bolesti. Međutim, u većini slučajeva, tokom vremena dolazi do pogoršanja, a neki se slučajevi mogu razviti u ozbiljne oblike leukemije. Ćelije krvi, crvena krvna zrnca i bela krvna zrnca i pločice, imaju sposobnost da se dele i umnožavaju u odrežen broj specijalizovanih krvnih ćelija koje se nalaze u krvi. Kada dol

Dostupni načini lečenja

Dostupni načini lečenja     Svako ko boluje od mijelofibroze može imati različit skup simptoma i mogu mu biti potrebni različi načini lečenja. Vaš lekar će Vam objasniti dostupne načine lečenja koji odgovaraju Vašim simptomima i okolnostima koje su specifične za Vas. Nelki ljudi sa mijelofibrozom mogu živeti bez ispoljavanja simptoma tokom više godina i ne mora im biti neophodno lečenje u tom trenutku, ali je neophodno da budu praćeni zbog znakova i simptoma koji mogu uputiti na pogoršanje bolesti. Za obolele od mijelofibroze kojima je neophodno lečenje, Jakavi (ruksolitinib) je odnedavno prvi lek koji je FDA odobrila za lečenje obolelih od MF. Dodatno, neki lekovi koji imaju odobrenje za lečenje drugih bolesti mogu se koristiti za terapiju znakova i simptoma MF. Ovi lekovi ne moraju efikasno delovati kod svih, a neki od njih mogu imati potencijalno ozbiljna neželjena dejstva. Terapije koje se trenutno koriste obuhvataju sledeće: Lek Jakavi (koji je razvila k

ENZIMI I LDH - Laktat dehidrogenaza

Laktat dehidrogenaza  ( LDH ) je  enzim  koji učestvuje u procesu pretvaranja  ugljenih-hidrata  ( šećera ) u energiju, koju ćelije koriste za svoje potrebe.  LDH  se nalazi u mnogim tkivima i  organima našeg organizma, kao što su  jetra ,  bubrezi ,  skeletni mišići , mozak i  ćelije krvi . Kada neka bolest ili povreda oštete naše ćelije,  laktat dehidrogenaza  se izliva u krvotok i njen nivo u  krvi  se povećava.  Visok nivo laktat dehidrogenaze  u  krvi  upućuje na neko akutno ili hronično oštećenje ćelija. Uz pomoć dodatnih testova može se odrediti uzrok ovakvih  zapaljenja . Ekstremno  snižene vrednosti LDH  su veoma retke i obično nisu štetne za naš organizam. ZAŠTO SE RADI ANALIZA? Radi se kao pomoć u dijagnostici oboljenja koja uzrokuju oštećenje  tkiva, kao što su oboljenja jetre ili oboljenja krvi, kao i kod praćenju  istih; kod praćanja terapijskog odgovora kod nekih malignih oboljenja,  kao i kod davanja prognoze istih, da se proceni telesna tečnost (ne  određ