Leukocitoza je abnormalnost
laboratorijskog nalaza koja se često nalazi.
Nije dovoljno samo uočiti
postojanje leukocitoze. Hematolog bi trebao utvrditi koja vrsta leukocita je
umnožena.
U bele krvne stanice (leukocite)
spadaju neutrofili, monociti, limfociti, eozinofili i bazofili.
Povećanje bilo koje od ovih vrsta
stanica može izazvati leukocitozu.
Leukocitoza se definiše kao broj
leukocita >11 × 109/L (11.000/mm3).
Za određivanje vrste leukocita koja
postoji u povećanom broju, hematolog treba ispitati diferencijalnu krvnu sliku,
kojom će utvrditi procenat svake od vrsta leukocita. Ovi procenti se utvrđuju
ili automatskim elektronskim brojačem ili neposrednim pregledom razmaza
periferne krvi.
Normalna diferencijalna krvna slika
prikazana je u sledećoj tabeli.
Vrsta leukocita
|
Procenat[1]
|
Polimorfonuklearni neutrofili
|
45–65
|
Nesegmentirani neutrofili
|
0–5
|
Limfociti
|
15–40
|
Monociti
|
2–8
|
Eozinofili
|
0–5
|
Bazofili
|
0–3
|
Prema nalazu difrencijalne slike
leukocita hematolog može leukocitozu podeliti na:
- Neutrofiliju,
- Limfocitozu,
- Eozinofiliju,
- Bazofiliju,
- Monocitozu.
Najčešći uzrok leukocitoze je
neutrofilija.
Međutim, druge vrste leukocita
(eozinofili, bazofili, monociti, limfociti) mogu takođe biti povišeni u tolikoj
meri da izazovu leukocitozu.
[1] Raspon normalnih
vrijednosti za leukocite može se razlikovati od laboratorija do laboratorija,
no u pravilu je 3,5–10,5 × 109/L.
Коментари
Постави коментар