Пређи на главни садржај

Punkcija (aspiracija) i biopsija koštane srži – da li se bojati ili ne? Ja kažem NE

Ovo su pregledi kojih se svi svesno ili nesvesno plašimo.

Kada hematolog na kontroli kaže radićemo biopsiju ili punkciju koštane srži hvata nas panika.

I sama sam tako reagovala dok nisam shvatala da nema potrebe za strahom i panikom jer pregled jako kratko traje .

Punkcija i biopsija koštane srži su  dijagnostičke procedure kojima se  uzima deo koštane srži i šalje u  laboratoriju. Izvode se uvek u jednom  aktu i daju detaljne informacije o  stanju ćelija koštane srži i krvi.  Koštana srž je meko tkivo koje se  nalazi u koštanim šupljinama. Procedura traje veoma kratko.

Svi se pitamo zašto se radi i kada, evo odgovora:

• U cilju otkrivanja bolesti ili stanja koji zahvataju koštanu srž ili okolnu kost.
• U cilju utvrđivanja stadijuma određenih bolesti, praćenja efekata i uspešnosti terapije.
• U cilju ispitivanja poremećaja u metabolizmu gvožđa.
• U cilju ispitivanja uzroka povišene telesne temperature (nejasnog febrilnog stanja).

Ova procedura koristi se u dijagnostici sledećih bolesti:

• anemije (malokrvnosti).
•  stanja u kojima postoji  preveliki/premali broj krvnih ćelija   (leukopenija,leukocitoza,trombocitopenija, trombocitoza, pancitopenija,   policitemija).
• raka krvnih ćelija ili koštane srži (leukemije, imfomi ili multipli mijelomi).
• raka koji se proširio na koštanu srž.

Posebna priprema najčešće nije potrebna.                                       

Sledeće pitanje koje postavljamo sebi je kako se radi.

Postupak je sledeći:

• Prvo se radi punkcija, pa biopsija koštane srži.
•  Procedura se  najčešće izvodi u lokalnoj anesteziji. Sve vreme ćete  biti svesni.  Procedura se može izvoditi i u kratkotrajnoj opštoj  intravenskoj  anesteziji, kada tokom izvođenja procedure nećete biti  svesni.
•  Izvodi se tako što lekar načini mali rez na koži, kroz taj  rez ubacuje  šuplju iglu koja prolazi kroz kost do koštane srži. Uz  pomoć šprica koji  se nalazi na jednom kraju igle lekar uvlači tečni deo  koštane srži. U  tom trenutku možete osetiti kratak bol ili peckanje.  Moguće je uzeti  nekoliko uzoraka koštane srži. Nakon izvođenja  procedure lekar će  izvršiti pritisak na deo kosti sa kog je uzet uzorak  koštane srži i  postaviti zavoj preko tog mesta.

Muči nas i šta nam se može desiti nakon odrađenog pregleda. Odgovor nam se nalazi u sledećoj rečenici:

 Ovo je bezbedna procedura, a komplikacije nastaju retko. Neke  od mogućih komplikacija su: krvarenje (naročito kod osoba sa  malim  brojem krvnih pločica-trombocita); infekcija (naročito kod osoba  sa  oslabljenim imunim sistemom); nelagodnost na mestu uzimanja  biopsije;  probijanje grudne kosti, što nije ništa novo kod hematoloških bolesnika.

 Ukoliko je procedura obavljena u lokalnoj anesteziji možete se  ubrzo  vratiti uobičajenim dnevnim aktivnostima ukoliko se osećate dobro.Ukoliko je procedura obavljena u kratkotrajnoj opštoj intravenskoj   anesteziji preporučuje se da 24 sata nakon procedure ne upravljate   motornim vozilom. Sedam dana nakon procedure možete osećati nelagodnost   ili blaži bol na mestu uzimanja uzorka koštane srži. Na mesto   uzimanja biopsije postavlja se zavoj koji treba da stoji 24 sata nakon   biopsije. Za to vreme zabranjeno je da kvasite zavoj (ne smete se   kupati, niti tuširati).

Sve u svemu nema potrebe za strahom i panikom, samo opušteno.😎😃😍

PS : Meni su ovi pregledi rađeni više puta ( hematološki bolesnik od 2007.godine) 

 

 

 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

MOJA PRIČA

Na samom početku da Vam se predstavim: Ja sam Ružica Olah imam 39 godina u momentu pisanja ovog članka i živim u Odžacima. Ja , pre bolesti, 2000.godina Sa nepunih 27 godina dijagnostifikovana mi je Mijelofibroza. Mijelofibroza je opasni poremećaj koštane srži. To je stanje kod koga dolazi do prekida normalne proizvodnje krvnih ćelija, a koje prouzrokuje stvaranje brojnih ožiljaka na koštanoj srži što dalje rezultira anemijom, umorom, slabošću, a ponekad i uvećanjem jetre i slezine.  Mijelofibroza je zaprvo jako redak oblik hronične leukemije. Pripada grupi mijeloproliferativnih poremećaja. Neki slučajevi mijelofibroze godinama ne daju nikakve znakove i simptome bolesti. Međutim, u većini slučajeva, tokom vremena dolazi do pogoršanja, a neki se slučajevi mogu razviti u ozbiljne oblike leukemije. Ćelije krvi, crvena krvna zrnca i bela krvna zrnca i pločice, imaju sposobnost da se dele i umnožavaju u odrežen broj specijalizovanih krvnih ćelija koje se nalaze u krvi. Kada dol

Dostupni načini lečenja

Dostupni načini lečenja     Svako ko boluje od mijelofibroze može imati različit skup simptoma i mogu mu biti potrebni različi načini lečenja. Vaš lekar će Vam objasniti dostupne načine lečenja koji odgovaraju Vašim simptomima i okolnostima koje su specifične za Vas. Nelki ljudi sa mijelofibrozom mogu živeti bez ispoljavanja simptoma tokom više godina i ne mora im biti neophodno lečenje u tom trenutku, ali je neophodno da budu praćeni zbog znakova i simptoma koji mogu uputiti na pogoršanje bolesti. Za obolele od mijelofibroze kojima je neophodno lečenje, Jakavi (ruksolitinib) je odnedavno prvi lek koji je FDA odobrila za lečenje obolelih od MF. Dodatno, neki lekovi koji imaju odobrenje za lečenje drugih bolesti mogu se koristiti za terapiju znakova i simptoma MF. Ovi lekovi ne moraju efikasno delovati kod svih, a neki od njih mogu imati potencijalno ozbiljna neželjena dejstva. Terapije koje se trenutno koriste obuhvataju sledeće: Lek Jakavi (koji je razvila k

ENZIMI I LDH - Laktat dehidrogenaza

Laktat dehidrogenaza  ( LDH ) je  enzim  koji učestvuje u procesu pretvaranja  ugljenih-hidrata  ( šećera ) u energiju, koju ćelije koriste za svoje potrebe.  LDH  se nalazi u mnogim tkivima i  organima našeg organizma, kao što su  jetra ,  bubrezi ,  skeletni mišići , mozak i  ćelije krvi . Kada neka bolest ili povreda oštete naše ćelije,  laktat dehidrogenaza  se izliva u krvotok i njen nivo u  krvi  se povećava.  Visok nivo laktat dehidrogenaze  u  krvi  upućuje na neko akutno ili hronično oštećenje ćelija. Uz pomoć dodatnih testova može se odrediti uzrok ovakvih  zapaljenja . Ekstremno  snižene vrednosti LDH  su veoma retke i obično nisu štetne za naš organizam. ZAŠTO SE RADI ANALIZA? Radi se kao pomoć u dijagnostici oboljenja koja uzrokuju oštećenje  tkiva, kao što su oboljenja jetre ili oboljenja krvi, kao i kod praćenju  istih; kod praćanja terapijskog odgovora kod nekih malignih oboljenja,  kao i kod davanja prognoze istih, da se proceni telesna tečnost (ne  određ