Dostupni načini lečenja
Svako ko boluje od mijelofibroze može imati različit skup simptoma i
mogu mu biti potrebni različi načini lečenja. Vaš lekar će Vam objasniti
dostupne načine lečenja koji odgovaraju Vašim simptomima i okolnostima
koje su specifične za Vas. Nelki ljudi sa mijelofibrozom mogu živeti bez
ispoljavanja simptoma tokom više godina i ne mora im biti neophodno
lečenje u tom trenutku, ali je neophodno da budu praćeni zbog znakova i
simptoma koji mogu uputiti na pogoršanje bolesti.
Za obolele od mijelofibroze kojima je neophodno lečenje, Jakavi (ruksolitinib) je odnedavno prvi lek koji je FDA odobrila za lečenje obolelih od MF. Dodatno, neki lekovi koji imaju odobrenje za lečenje drugih bolesti mogu se koristiti za terapiju znakova i simptoma MF. Ovi lekovi ne moraju efikasno delovati kod svih, a neki od njih mogu imati potencijalno ozbiljna neželjena dejstva.
Terapije koje se trenutno koriste obuhvataju sledeće:
Lek Jakavi (koji je razvila kompanija Incyte; takođe se naziva ruksolitinib) 2005. godine otkrivena je JAK2 mutacija kod mijelofibroze, policitemije vere i esencijalne trombocitemije, što je dalo dugo priželjkivanu mogućnost za razvoj efikasne, ciljane terapije za mijeloproliferativne neoplazme. Ciljana trerapija je ona koja je stvorena tako da ima specifično dejstvo za patološke ćelije. 2011. godine, nakon godina razvoja i kliničkih ispitivanja, Jakavi (takođe poznat i kao ruksolitinib) postaje prvi lek koji je FDA odobrila za lečenje bolesnika sa MF. Lek Jakavi se primenjuje oralno i sprečava (inhibira) aktivnost JAK2 i odgovarajućeg proteina JAK1. U kliničkim ispitivanjima, lek Jakavi je uticao na smanjenje slezine, nelagodnosti u trbuhu, rane sitosti, bolova u kostima, noćnog preznojavanja i svraba kod obolelih od MF. Lek Jakavi je takođe smanjio nivo „pro-zapaljenskih citokina“ u krvi, koji izazivaju simptome hroničnog zapaljenja. JAK2 V617F mutacija (što je mera za broj prisutnih patoloških ćelija) nije značajno snižena i ne izgleda da lek Jakavi može izlečiti MF.
Važno je da je lek Jakavi efikasan u lečenju obolelih od MF bez obzira da li oni imaju JAK2 mutaciju, očigledno zato što su JAK1 i JAK2 signalni putevi važni kod MF čak i kada JAK2 mutacija nije prisutna. Jakavi istovremeno inhibira normalne JAK1 i JAK2 kao i JAK2V617F.
Kako lek Jakavi ciljano deluje na normalne JAK1 i JAK2 kao i na abnormalni JAK2, on može uticati na proizvodnju normalnih krvnih ćelija pa česta neželjena dejstva obuhvataju trombocitopeniju (smanjen broj krvnih pločica) i anemiju (smanjen broj crvenih krvnih zrnaca)
Alogena transplantacija matičnih ćelija - ASCT (od engl. Allogenic stem cell transplantation)
ASCT je jedini način lečenja za koji se zna da potencijalno može da izleči MF, ali nije pogodna za mnoge obolele usled visokog rizika od komplikacija. Ako se nađe odgovarajući davalac, hematopoetske (krvotvorne) matične ćelije se u ovoj proceduri prenose sa zdravog davaoca na obolelog od MF, da bi zamenile njegove bolesne matične ćelije. Pre nego što se načini ubrizgavanje matičnih ćelija davaoca, primalac dobija visoku dozu hemioterapije ili zračne terapije da bi se u potpunosti uništila njegova obolela kostna srž.
Važno je da je ASCT odgovarajući način lečenja za relativno mali broj ljudi obolelih od MF. Uopšteno, rizik koji je udružen sa ovim načinom lečenja raste sa godinama starosti i prisustvom drugih oboljenja i stanja koja mogu narušiti funkcionisanje organa; zato kod starijih ljudi koji istovremeno imaju druge zdravstvene probleme postoji viši rizik smrtnog ishoda tokom primene ovog postupka. Bolest kalema protiv domaćina (GVHD- od engl. Graft versus host disease) je druga potencijalna životno-ugrožavajuća komplikacija ASCT, kada matične ćelije davaoca reaguju protiv zdravog tkiva primaoca. U nadi da se ishod ASCT kod starijih ljudi može poboljšati, sada se primenjuju režimi sa uslovima smanjenog intenziteta. Ove strategije su poznate pod nazivom nemijeloablativne ili mini transplantacije, i one pre transplantacije primenjuju niže doze hemioterapije ili zračne terapije a posebno daju nadu za primenu kod starijih pojedinca koji su uprkos mijelofibrozi ostali u dobrom stanju i imaju dobru funkciju organa. Uopšteno, odluka o primeni ASCT treba da uključi u razmatranje starost bolesnika, težinu simptoma, odgovor na ostale primenjene načine lečenja, toleranciju rizika i bolesnikov prognostički skor za transplantaciju (gruba procena verovatnoće uspeha, zasnovana na činiocima specifičnim za bolesnika i transplantaciju, uključujući obim splenomegalije, broj transfuzija, kao i da li se transplantacija vrši od srodnog davaoca).
Brojni lekovi koji inhibiraju desjtvo JAK2 („JAK inhibitori”) se trenutno klinički ispituju, uključujući CEP-701 (lestuartinib), TG10138, CYT387 i SB1518. Zaključak ovih ispitivanja odrediće da li postoji nada da ovi lekvi budu primenjeni kod obolelih od MF.
Za mnoge bolesnike sa MF, postojeći terapijski pristupi nisu efikasni, i eksperimentalno lečenje (koje uključuje priimenu novih lekova ili načina lečenja koji se klinički ispituju) može biti odgovarajuće rešenje. Primeri tekućih eksperimentalnih kliničkih ispitivanja obuhvataju eksperimentalno lečenje primenom JAK2 inhibitora. Do sada je samo lek Jakavi (ruksolitinib) dobio FDA odobrenje za terapiju MF.
Ostali načini lečenja se uopšteno koriste za terapiju posebnih simptoma MF. U donjem tekstu su navedeni posebni simptomi MF i dostupna sredstva koja se primenjuju za lečenje tih simptoma:
Anemija se može lečiti primenom kortikosteroida, androgena (uključujući danazol i halotestin), talidomida, lenalidomida, transfuzija krvi ili sredstava za stimulaciju eritropoeze.
Splenomegalija se može lečiti primenom leka Jakavi, hidroksiuree (HU), kladibrina, interferona, ili u teškim slučajevima zračnom terapijom ili splenektomijom (hirurško uklanjanje slezine).
Rizik od nastanka tromboze može se prevazići primrnom niskih doza aspirina ili hidroksiuree.
Ekstsramedularna hematopoeza može se lečiti zračnom terapijom.
Opšti simptomi, kao što su noćno preznojavanje, svrab, gubitak telesne mase i povišena temperatura mogu se lečiti primenom leka Jakavi.
Za obolele od mijelofibroze kojima je neophodno lečenje, Jakavi (ruksolitinib) je odnedavno prvi lek koji je FDA odobrila za lečenje obolelih od MF. Dodatno, neki lekovi koji imaju odobrenje za lečenje drugih bolesti mogu se koristiti za terapiju znakova i simptoma MF. Ovi lekovi ne moraju efikasno delovati kod svih, a neki od njih mogu imati potencijalno ozbiljna neželjena dejstva.
Terapije koje se trenutno koriste obuhvataju sledeće:
Lek Jakavi (koji je razvila kompanija Incyte; takođe se naziva ruksolitinib) 2005. godine otkrivena je JAK2 mutacija kod mijelofibroze, policitemije vere i esencijalne trombocitemije, što je dalo dugo priželjkivanu mogućnost za razvoj efikasne, ciljane terapije za mijeloproliferativne neoplazme. Ciljana trerapija je ona koja je stvorena tako da ima specifično dejstvo za patološke ćelije. 2011. godine, nakon godina razvoja i kliničkih ispitivanja, Jakavi (takođe poznat i kao ruksolitinib) postaje prvi lek koji je FDA odobrila za lečenje bolesnika sa MF. Lek Jakavi se primenjuje oralno i sprečava (inhibira) aktivnost JAK2 i odgovarajućeg proteina JAK1. U kliničkim ispitivanjima, lek Jakavi je uticao na smanjenje slezine, nelagodnosti u trbuhu, rane sitosti, bolova u kostima, noćnog preznojavanja i svraba kod obolelih od MF. Lek Jakavi je takođe smanjio nivo „pro-zapaljenskih citokina“ u krvi, koji izazivaju simptome hroničnog zapaljenja. JAK2 V617F mutacija (što je mera za broj prisutnih patoloških ćelija) nije značajno snižena i ne izgleda da lek Jakavi može izlečiti MF.
Važno je da je lek Jakavi efikasan u lečenju obolelih od MF bez obzira da li oni imaju JAK2 mutaciju, očigledno zato što su JAK1 i JAK2 signalni putevi važni kod MF čak i kada JAK2 mutacija nije prisutna. Jakavi istovremeno inhibira normalne JAK1 i JAK2 kao i JAK2V617F.
Kako lek Jakavi ciljano deluje na normalne JAK1 i JAK2 kao i na abnormalni JAK2, on može uticati na proizvodnju normalnih krvnih ćelija pa česta neželjena dejstva obuhvataju trombocitopeniju (smanjen broj krvnih pločica) i anemiju (smanjen broj crvenih krvnih zrnaca)
Alogena transplantacija matičnih ćelija - ASCT (od engl. Allogenic stem cell transplantation)
ASCT je jedini način lečenja za koji se zna da potencijalno može da izleči MF, ali nije pogodna za mnoge obolele usled visokog rizika od komplikacija. Ako se nađe odgovarajući davalac, hematopoetske (krvotvorne) matične ćelije se u ovoj proceduri prenose sa zdravog davaoca na obolelog od MF, da bi zamenile njegove bolesne matične ćelije. Pre nego što se načini ubrizgavanje matičnih ćelija davaoca, primalac dobija visoku dozu hemioterapije ili zračne terapije da bi se u potpunosti uništila njegova obolela kostna srž.
Važno je da je ASCT odgovarajući način lečenja za relativno mali broj ljudi obolelih od MF. Uopšteno, rizik koji je udružen sa ovim načinom lečenja raste sa godinama starosti i prisustvom drugih oboljenja i stanja koja mogu narušiti funkcionisanje organa; zato kod starijih ljudi koji istovremeno imaju druge zdravstvene probleme postoji viši rizik smrtnog ishoda tokom primene ovog postupka. Bolest kalema protiv domaćina (GVHD- od engl. Graft versus host disease) je druga potencijalna životno-ugrožavajuća komplikacija ASCT, kada matične ćelije davaoca reaguju protiv zdravog tkiva primaoca. U nadi da se ishod ASCT kod starijih ljudi može poboljšati, sada se primenjuju režimi sa uslovima smanjenog intenziteta. Ove strategije su poznate pod nazivom nemijeloablativne ili mini transplantacije, i one pre transplantacije primenjuju niže doze hemioterapije ili zračne terapije a posebno daju nadu za primenu kod starijih pojedinca koji su uprkos mijelofibrozi ostali u dobrom stanju i imaju dobru funkciju organa. Uopšteno, odluka o primeni ASCT treba da uključi u razmatranje starost bolesnika, težinu simptoma, odgovor na ostale primenjene načine lečenja, toleranciju rizika i bolesnikov prognostički skor za transplantaciju (gruba procena verovatnoće uspeha, zasnovana na činiocima specifičnim za bolesnika i transplantaciju, uključujući obim splenomegalije, broj transfuzija, kao i da li se transplantacija vrši od srodnog davaoca).
Brojni lekovi koji inhibiraju desjtvo JAK2 („JAK inhibitori”) se trenutno klinički ispituju, uključujući CEP-701 (lestuartinib), TG10138, CYT387 i SB1518. Zaključak ovih ispitivanja odrediće da li postoji nada da ovi lekvi budu primenjeni kod obolelih od MF.
Za mnoge bolesnike sa MF, postojeći terapijski pristupi nisu efikasni, i eksperimentalno lečenje (koje uključuje priimenu novih lekova ili načina lečenja koji se klinički ispituju) može biti odgovarajuće rešenje. Primeri tekućih eksperimentalnih kliničkih ispitivanja obuhvataju eksperimentalno lečenje primenom JAK2 inhibitora. Do sada je samo lek Jakavi (ruksolitinib) dobio FDA odobrenje za terapiju MF.
Ostali načini lečenja se uopšteno koriste za terapiju posebnih simptoma MF. U donjem tekstu su navedeni posebni simptomi MF i dostupna sredstva koja se primenjuju za lečenje tih simptoma:
Anemija se može lečiti primenom kortikosteroida, androgena (uključujući danazol i halotestin), talidomida, lenalidomida, transfuzija krvi ili sredstava za stimulaciju eritropoeze.
Splenomegalija se može lečiti primenom leka Jakavi, hidroksiuree (HU), kladibrina, interferona, ili u teškim slučajevima zračnom terapijom ili splenektomijom (hirurško uklanjanje slezine).
Rizik od nastanka tromboze može se prevazići primrnom niskih doza aspirina ili hidroksiuree.
Ekstsramedularna hematopoeza može se lečiti zračnom terapijom.
Opšti simptomi, kao što su noćno preznojavanje, svrab, gubitak telesne mase i povišena temperatura mogu se lečiti primenom leka Jakavi.
Коментари
Постави коментар